19:49- 5 minutes ago my roomie left the building...
sa televizorom,medicom,svojim velikim koferom,knjigama za hemiju i velikim osmehom...Ovih dana svi se sele iz studentskog doma, i velikoj srećnoj familiji 2.sprata levo, je isteklo vreme. Ja sam bila zadnja koja sam se uselila a bicu i zadnja koja će se iseliti.Osećam se kao onog zadnjeg dana srednje škole, ili kad su se završavale izviđačke akcije, kad gledaš kako ruše kapije i šatore, i onda ostane samo prazna livada. I svaki put kad se vratiš na to mesto čini ti se da čuješ glasove ljudi sa kojima si proveo toliko vremena. Tako i ja ovih dana kad idem hodnicima, čini mi se da čujem sve one razgovore, od živciranja zbog profesora i tipova do smeha, pijanih cimera u ranu zoru i ostalog.Mislila sam da sad kad imamo svi vise od 22,23 godine, da neće biti tako teško, a ispalo je još gore... Kad sam se uselila gospođa na recepciji mi je rekla, stavicu te u sobu sa jednom devojkom, znas to su lepa prijateljstva posle (ja sam insistirala na muskom cimeru)...Za ovih pola godine nisam dovoljno upoznala svoju cimerku, nismo mnogo vremena provodile zajedno, i sad mi je žao... Sledeće godine će biti drugačije, sledeće godine imaću drugog cimera, al imam osećaj da evo posle 10 minuta već mi nedostaju one iskrene plave oči i 10 pari japanki pored kreveta...
1 comment:
...
Pozdrav
suncu koje ostaje dok dan prolazi
iz koga izrastaju zelene grane
i pevaju.
Pozdrav
zvonkom i veselom vazduhu
koji mi uho i srce spaja
sa drugim ljudima
...
B. Miljkovic
Post a Comment