Ljudi umeju da budu zli. To je činjenica. I to je tako tipičan početak nekog teksta.
Ponovo sam se uverila da tajne nije dobro čuvati jer svaki put najebes. Ili makar nosiš neki teret na sebi ceo život . Nemojte molim vas više da mi govorite nikakve tajne.
Neću vam dati obecanje da ću ih čuvati…
Pocetak 2000… to je mnogo vremena nazad…al neke stvari te prate celog života… pogotovo one neizrečene…prošli su kroz glavu svi oni sati jednog dana u ns-u…
Sedenje u sobi, slušanje muzike, i jedna nedužna šetnja… I dok smo bili u šetnji iza ledja se kovala zavera… takva kakvu samo »najbolji« prijatelji umeju da smisle…
sve je ispalo savršeno za njih…Al na kraju se sve sazna…
Ušla sam u autobus, sela, dragi je ostao na stanici. I onda je krenula spika: "Ej, nemoj da se ljutis na mene, ja sam ti najbolja ortakinja, al moram da ti kazem, za tvoje dobro, nadam se da se nisi poljubila sa njim, on je HIV pozitivan, skloni se…".
Autobus je krenuo, bilo je kasno da se okrenem i da kažem bilo sta…
I šta bih ja, pokusala sam… Nisam fašista, ne diskriminišem nikoga, nije me strah da poljubim osobu koja je HIV+…
I ostadosmo zajedno… Neko vreme… Ja držala tajnu, a on ćutao ko zaliven…Mislila sam, stoka jedna, krije mi takvu stvar, …Kako sam samo pogrešila…
I sa kim bih podelila tu situaciju? Moja draga drugarica nije htela ni da čuje za njega…
A majka… majka je bila ko i svaka majka…Pokuša sa razgovorom, ne ide, neću da ga ostavim…Pokuša sa ljutnjom ne ide… Sakrivena pisma, svadje do kasno u noć… I sami znate kako izgledaju ljudi koji se plase te odvratne bolesti…
A ja sam čekala…Dok jednog dana nisu stigle neke precrtane reči… al dobro se vide te stvari kad ih podigneš na svetlo… i našla sam razlog da ga ostavim… evo mu mislila sam, nek se nosi, sakrio je nesto sto nije smeo…
i dođe 2006… I skupih hrabrosti konačno da prekršim obećanje, i izrekoh te reči… U mojoj mašti se sve priče završavaju srećno… A evo jedna u realnosti… Moja draga »najbolja« drugarica me je slagala… Ja sam mislila da jedan covek umire 6 godina, a oni su u stvari sve lepo smislili… Ko u španskoj seriji… Olga bi da piše scenario na tu temu…
Ponovo sam se uverila da tajne nije dobro čuvati jer svaki put najebes. Ili makar nosiš neki teret na sebi ceo život . Nemojte molim vas više da mi govorite nikakve tajne.
Neću vam dati obecanje da ću ih čuvati…
Pocetak 2000… to je mnogo vremena nazad…al neke stvari te prate celog života… pogotovo one neizrečene…prošli su kroz glavu svi oni sati jednog dana u ns-u…
Sedenje u sobi, slušanje muzike, i jedna nedužna šetnja… I dok smo bili u šetnji iza ledja se kovala zavera… takva kakvu samo »najbolji« prijatelji umeju da smisle…
sve je ispalo savršeno za njih…Al na kraju se sve sazna…
Ušla sam u autobus, sela, dragi je ostao na stanici. I onda je krenula spika: "Ej, nemoj da se ljutis na mene, ja sam ti najbolja ortakinja, al moram da ti kazem, za tvoje dobro, nadam se da se nisi poljubila sa njim, on je HIV pozitivan, skloni se…".
Autobus je krenuo, bilo je kasno da se okrenem i da kažem bilo sta…
I šta bih ja, pokusala sam… Nisam fašista, ne diskriminišem nikoga, nije me strah da poljubim osobu koja je HIV+…
I ostadosmo zajedno… Neko vreme… Ja držala tajnu, a on ćutao ko zaliven…Mislila sam, stoka jedna, krije mi takvu stvar, …Kako sam samo pogrešila…
I sa kim bih podelila tu situaciju? Moja draga drugarica nije htela ni da čuje za njega…
A majka… majka je bila ko i svaka majka…Pokuša sa razgovorom, ne ide, neću da ga ostavim…Pokuša sa ljutnjom ne ide… Sakrivena pisma, svadje do kasno u noć… I sami znate kako izgledaju ljudi koji se plase te odvratne bolesti…
A ja sam čekala…Dok jednog dana nisu stigle neke precrtane reči… al dobro se vide te stvari kad ih podigneš na svetlo… i našla sam razlog da ga ostavim… evo mu mislila sam, nek se nosi, sakrio je nesto sto nije smeo…
i dođe 2006… I skupih hrabrosti konačno da prekršim obećanje, i izrekoh te reči… U mojoj mašti se sve priče završavaju srećno… A evo jedna u realnosti… Moja draga »najbolja« drugarica me je slagala… Ja sam mislila da jedan covek umire 6 godina, a oni su u stvari sve lepo smislili… Ko u španskoj seriji… Olga bi da piše scenario na tu temu…
Verovatno ćeš citati ovo. Bitno je da si živ i da ne moram svaki put kad se šetam tvojim gradom da se bojim da cu sresti nekog ko će mi reci da te nema više…A onoj kozi i onom idijotu ću razbiti glavu…samo da ih vidim negde...
A vi ljudi tamo koji nemate pametnija posla nego čitate ovo, KORISTITE KONDOM!!!
2 comments:
Zamisli molim te...
hocu reci, zamisli molim te...
Post a Comment